09.10.2021.

Lomeći Riječ

Lomeći Riječ

28. NEDJELJA KROZ GODINU

 

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:
»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«
On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«
Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«
Riječ Gospodnja.
 

Riječ Božja danas nas poziva na preispitivanje prioriteta u našem životu. Zavirimo li u svoja srca i malo promotrimo vlastite sklonosti, slika koju vidimo vrlo često neće biti na tragu onoga što Gospodin za nas želi i od nas očekuje. Najčešće ćemo biti zaokupirani brigom za svagdašnji kruh, koja je razumljiva. Dužni smo skrbiti za vlastiti život i živote onih koji su nam povjereni. Zatim smo fokusirani na brigu o zdravlju. I ona je nužna, zdravlje je Božji dar i dužni smo voditi brigu o njemu. Nakon toga želimo živjeti ugodno i ispuniti sebi bar poneku želju. I to je dobro, Bog nam nije namijenio život kao mučilište. Ipak, baveći se ovim brigama, u drugi plan potiskujemo ono što je sržno u našem kršćanskom pozivu, hod za Gospodinom. Svagdanje materijalne potrebe, zdravlje i ugode ne bi smjeli biti jedini sadržaj našega života niti same po sebi isključuju brigu za duhovne potrebe. Ako znanja koja stječemo kroz život ne budu prodahnuta mudrošću, ako tjelesno zdravlje postane naš glavni cilj, ako površni užitci preplave naš život, postat ćemo ljuske bez sadržaja i dovesti u opasnost svoje vječno spasenje. Gospodin nas poziva da ga stavimo na prvo mjesto i obećava nam nagradu – život vječni.    

 

27. NEDJELJA KROZ GODINU

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:

»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«

U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«

Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

Riječ Gospodnja.

Ponajkrhkija zajednica našega vremena jest brak, a posljedično i obitelj. Različiti su uzroci koji su doveli do toga, no, brak je, pokazuju nam i današnja svetopisamska čitanja, i u prošlosti bio ugrožen. Farizeji, po tko zna koji put, pokušavaju Isusa uvući u zamku, ovaj put pitajući ga za mišljenje o rastavi ženidbe. A Isus se vraća na početke stvaranja i na izvorni Božji naum s čovjekom. Savez ljubavi uobličen u bračnom zajedništvu puno je više od zakona i propisa, od svođenja na pitanje smije li se nešto ili ne smije. Isus ukazuje na ono jedino bitno, na srž čovjekovog postojanja i svih odnosa koje u životu stvara i održava, a bračnog ponajprije – ljubav. I jasno ukazuje na podrijetlo narušavanja izvornog Božjeg plana o bračnoj zajednici, a to je okorjelo srce. Ženidba je savez ljubavi, zajednica cijeloga života, životni projekt u koji treba ulagati i koji je obilno praćen sakramentalnim blagoslovom. Čini se da kršćani današnjice zaboravljaju ili ne razumiju svetost bračnog veza, doživljavajući ga često kao ugovor, koji traje dok ugovorne strane imaju koristi od njega ili kao projekt u kojemu nakon što iscrpe svoje snage nemaju što više tražiti. A ženidba je sakrament, vidljivi znak nevidljive Božje milosti, koja traži našu suradnju da bi se izlila i djelovala. Molimo Gospodina da izliječi okorjela srca i bude životni oslonac svima koji ga nasljeduju ili žele nasljedovati hodeći putem bračnog zajedništva.

26. NEDJELJA KROZ GODINU

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Ivan reče Isusu:

»Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.«

»Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«

»Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.«

»Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.«

Riječ Gospodnja.

Svaki je kršćanin pozvan u svojem životu vršiti trostruku službu, po uzoru na Krista Gospodina, svećeničku, kraljevsku i proročku. Posebnost poziva vjernika laika je u posvećivanju svijeta i svakodnevice, življenjem evanđeoskih ideala. Ipak, promatrajući našu stvarnost, teško se oteti dojmu da se veliki broj kršćana današnjice pasivizira u svojem kršćanskom poslanju, a oni pak koji se odvaže aktivnije uključiti u živote svojih zajednica nerijetko se klerikaliziraju i pokušavaju preuzeti dio aktivnosti koje njihovom staležu nisu pridržane. Iz takvog neobičnog poimanja zajedništva i poslanja nužno nastaju i nesporazumi i stranputice u pojedinim krajevnim Crkvama. Događa se također da se povjerene službe okamenjeno čuvaju, odbijajući suradnju i zatvarajući se u sebe. Duh Božji je onaj koji sve čini novo, koji obnavlja lice zemlje, kako nas uči Sveto Pismo. Pozvani smo uroniti u molitvu i tražiti od Gospodina da nas pouči i usmjeri na put kojim želi da hodimo za njim i tako gradimo svijet ne po mjeri svojih želja, nego po mjeri evanđelja.

25. NEDJELJA KROZ GODINU

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«Riječ Gospodnja.

Živjeti kao kršćanin znači vrlo često živjeti mimo onoga što se inače smatra uobičajenim. A to nije nimalo jednostavno. Ni prvi Isusovi učenici nisu uvijek i u potpunosti razumjeli što Učitelj želi od njih, a ponekad su i otvoreno iskazivali svoje neslaganje s njegovim riječima. Danas se ponašamo slično. Nekad nam je evanđeoski govor pretvrd, nekad odbijamo prihvatiti Božji poziv na promjenu, a vrlo često zapravo uopće ne razumijemo da kršćanski poziv podrazumijeva stalni hod za Gospodinom, stalno čišćenje vlastitog srca i spremnost na promjenu. Današnja nas liturgija riječi poziva na promišljanje o ponašanju i odnosima u našim zajednicama i plodovima koje donosimo. Logika evanđelja suprotna je svijetu: biti malen i neznatan, ponizan, prihvaćati poteškoće i nedaće na koje nailazimo, biti graditelji mira i biti vladari nad svojim emocijama i postupcima. Teško nam je u razmiricama ne istjerivati vlastitu pravdu, teško nam je priznati da smo pogriješili i da od mnogih možemo nešto naučiti, teško nam se držati dobrih odluka. Apostol Jakov jasno kaže da nemamo darove jer ne tražimo, ili pogrešno tražimo, fokusirajući se na ono prolazno. Doista, koliko su nam molitve formulirane kao traženje usluga (uspjeh u poslu, uspjeh u školi, na studiju, zdravlje, nas ili nama bliskih osoba i slično), a koliko kao molitva za duhovne milosti (obraćenje, postojanost u kušnjama, darovi Duha Svetoga...)? Pozvani smo preispitati naše vjerničke stavove i ponašanja, kako bismo mogli, vođeni Božjim Duhom, u svojim zajednicama i društvu u kojemu djelujemo ostvariti na prvu neprivlačan Isusov poziv: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!«

24. NEDJELJA KROZ GODINU


Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«

Riječ Gospodnja.

 

Evanđeoska zgoda iz današnje liturgije riječi poziva nas na promišljanje o vlastitom shvaćanju kršćanskog poziva u sadašnjem trenutku. Razvidno je da je sve teže biti kršćanin u suvremenom svijetu. Kršćanski korijeni naših društava, na koje poneki periodično sramežljivo podsjete, djeluju presječeno ili barem jako tanušno, a mi smo, izgubivši poveznicu, ostali na brisanom prostoru. Prakticiranje vjere kao lijepog dodatka ispunjenom životu u vidu koliko-toliko redovitog sudjelovanja u nedjeljnoj svetoj Misi, uključivanje u prigodne humanitarne akcije i javno obilježavanje kršćanskih blagdana u kojima tzv. djed božićnjak i tzv. uskrsni zec dolaze na mjesto Bogočovjeka koji se zbog nas rodio i umro zastrašujućom smrću pokazuje se nedostatnim. Ulijenili smo se i prestali se truditi oko svog duhovnog života, a k tome smo uljuljkani u hedonizam i komfor. Bilo kakav govor o patnji, o boli, o odricanju otklanjamo od sebe. Teško nam je postiti i dva dana u godini koji su određeni kao obvezni post. Teško nam pada nemrs nemrs u korizmene petke, u obične petke nalazimo mnoštvo razloga da ga izbjegnemo, a hranimo se obilnije i često kvalitetnije od prethodnih naraštaja. U takvom raspoloženju, mogu li do nas uopće doprijeti Isusove riječi: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.« Križ nije privlačan. Nimalo. Razumljivo je da ga želimo izbjeći. No, Gospodin je jasan – ako želimo doći u nebo, a to bi nam trebao biti jedini cilj i životni smisao, ne možemo mimo križa. Odvažimo se suočiti se sa svim strahovima koji nas obuzimaju kad pomislimo na poteškoće koje život pred nas stavlja i prigrlimo svoj križ. Isus ga nosi s nama.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

 

U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.

Dolazak jeseni u naše živote redovito donosi ozračje spokoja, uravnoteženosti, svojevrsnog zatišja nakon razigranog i živahnog ljetnog razdoblja. Nažalost, jesen prema kojoj koračamo izaziva zebnju i strahove pred budućnošću, a osjećaj neizvjesnosti umjesto spokojem zaogrće našu svakodnevicu nemirom. Možda čujemo, vidimo i možemo govoriti, no počesto se osjećamo i ponašamo kao da smo slijepi, gluhi i nijemi. U takvom ozračju posvemašnje zbunjenosti i nesigurnosti riječ Božja podsjeća nas gdje je naše životno uporište. Bog sam hita da nas spasi, kaže nam prorok Izaija. Vjerujemo li mu? Želimo li uopće da nas spasi? Prezauzeti oko pokušaja očuvanja tjelesnog zdravlja izgubili smo dodir s onim neprolaznim i potisnuli ga negdje na margine svojih života. I izložili se opasnosti da izgubimo i materijalno i duhovno blagostanje. A Bog želi da živimo ispunjeno. I poziva nas da se ne bojimo. Hoćemo li dopustiti Gospodinu da otvori naše oči i uši, da razveže naše jezike i skine okove s našeg srca? Za život na koji nas Gospodin poziva i koji nam nudi trebamo zajedništvo, s onima oko nas i s njim samim. Odvažimo se zakoračiti i povesti jedni druge k njemu.

Gabrijela Miličević Mikić

Bogojavljenje

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:'A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinimjer iz tebe će izaći vladalackoji će pāsti narod moj – Izraela!'«Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.Riječ Gospodnja.

Današnja nas svetkovina poziva na promišljanje o Božjoj objavi svim ljudima.Spasitelj svijeta, Isus Krist, nije došao samo svojim sunarodnjacima, nego je podario spasenje svim narodima, svakom čovjeku. Njegovim rođenjem započelo je novo razdoblje za cijeli svijet, koje će biti dovršeno vazmenim otajstvom. Trojica mudraca, koji su se došli pokloniti Novorođenom, predstavljaju pogane, nežidove, koji su Kristovim dolaskom postali članovi novoga izabranog naroda, Crkve, zajednice spašenih. Svi imaju pristup u to zajedništvo, ako prepoznaju i prihvate Isusa Krista kao svojeg Spasitelja. Još u radosti božićnoga vremena, promislimo o tome što ova poruka znači za naš svakodnevni život. Je li nam vjera ukrasni dodatak ispunjenom životu ili temelj onoga što jesmo? Smatramo li kršćanstvo svojom privilegijom ili dopuštamo i drugima da budu djeca Božja? Jesmo li umišljeni pravednici ili zrcalimo Božju sliku svijetu u kojemu živimo? Bog se objavio kao apsolutna Ljubav i traži od nas da u svjetlu te istine živimo.

 


Gabrijela Miličević Mikić

Najave

Aktualnosti

Izdvojeno

Katehetski ured
Vrhbosanske nadbiskupije
 

+387 33 238 837

kuvn@kuvn.org

Josipa Stadlera 5, 71000 Sarajevo, BiH