10.12.2018.

Iz kuhinje i pera jednog vjeroučitelja

Iz kuhinje i pera jednog vjeroučitelja

Ljubav je lijepa dok se čeka

 

 

 

Vrijeme kroz crkvenu godinu završava nedjeljom Krista Kralja koji nam u ruke stavlja dar kako i priliči kralju. Dar je to koji nosi vrijeme od četiri tjedna, a zove se ADVENT. Znamo mi gotovo sve o njemu, ali je šteta pustiti ga da prođe tek tako.

Zimnica, ogrjev i sve što je potrebno za hladno vrijeme je spremno pa se neopterećeni možemo posvetiti čekanju Kristova rođenja. Izreka koja kaže: „Ljubav je lijepa samo dok se čeka“ pojačava važnost i dopunja snagu adventa. Kada pripremamo slavlje ili dočekujemo dragoga gosta, pripreme traju dan-dva u čišćenju, spremanju, spravljanju hrane. Advent traje dovoljno dugo da posvetimo vrijeme sebi, duhovnome rastu i zajedništvu s ljudima kako bi se bolje približili Bogu. Rasti ne možemo, ako se nismo rodili. Ni Isus se neće roditi ako ga ne pozovemo u svoje srce, a što će tamo zateći...?

Mislim li kako sam najbolji, najbolja u svemu i da sam ja mjerilo svijeta? Moraju li drugi slušati moje monologe? Mogu li dopustiti drugome pravo na svoje mišljenje? Uvjerim li se u ispravnost priča koje pronosim? Razmišljam li kako su moja djeca najbolja i zaslužuju sve? Uskraćujem li svojim odlukama pravo da roditelji svojoj djeci omoguće osnovno što je potrebno za život? Kada promašim u odgoju svoje djece, okrivljujem li druge? Zašto ja uvijek moram biti u pravu? Poželim li se ikada promijeniti? Pomislim li kako mi drugi može pomoći? Jesam li tvrdoglav u svojim principima pa makar to bilo i na osobnu štetu? Gdje će se dogoditi pomak kada nemam volje ni trunku dati sebi i Isusu šansu za novo rođenje?  Hoće li božićno doba u vihoru nemira i svađa prohujati kroz mene i moju kuću?

Ako ti ne pričaš sa svojim susjedom, ako mu nanosiš zlo, nikada nećeš sresti Josipa i Mariju. Brojiš li i prikupljaš u svojoj glavi izdajnike, neprijatelje i dušmane? Baš su oni tvoj put do štalice. Ne možeš se pokloniti Isusu dok ne prođeš pokraj njih, miran i sretan. Isus se neće roditi ako svoju djecu okrivljuješ za svoj nesretni život. Tvoje teško djetinjstvo ti ne daje za pravo da i drugima činiš život težim. Isus se neće roditi ako svojim odlukama stvaraš da tvoji roditelju osjećaju tugu što su te rodili. Isus se neće roditi ako okitiš svoju kuću najbolje u županiji, ispečeš mirisne kolače, a narugaš se nevoljniku. Neće se Isus roditi ako dijeliš tuđi novac i izigravaš milosrdnika. Daj nešto svoje pa ćeš uživati i u praznoj bjelini svojih zidova. Isus se ne rađa u ljudima koji lažu, kradu, varaju sebe i druge krijući se u šumi svoje oholosti. Bahatost i nemir njihovo je ime pa kompas gube u svemu. Ne rađa se Isus ni onima koji lopovu drže ljestve u krađi i podržavaju neistine, jer misle da je lakše obmanjen živjeti.

Ako upališ sve četiri svijeće adventskoga vijenca i pomisliš- sad će Božić. E neće! Isus se neće roditi da bi ga stavio u prašnjavi kut svoga džepa.

Mlado Sunce s visina se rađa i donosi spasenje! On je Emanuel-Bog s nama kroz cijelu godinu, a ne jedan dan kada mi mislimo da je Božji rođendan!  

 

 

 

Koga čekamo?

Vrijeme iščekivanja nekoga ili nečega može biti na različite načine doživljeno i tumačeno. Ako čekamo npr. neki nalaz liječničkih pretraga možemo se „dorazboljeti“ od treme i nervoze te  niza pitanja koja sebi postavljamo. No, rezultat i sami možemo pretpostaviti kako može biti dvojak-ili smo zdravi ili bolesni. Nije lako nositi se s činjenicom da smo bolesni. Ljudi različito reagiraju u bolesti: jedni se već u startu predaju, drugi se bore s tim, treći ne daju da bolest gospodari njima. Neki su mazni i zahtijevaju od svojih najbližih nemoguće stvari, drugi su samozatajni pa skrivaju bolest, ali svi skupa iščekuju neki rezultat. Slične situacije su i s čekanjem mirovine, rezultata ispitnih pitanja, školskih testova, porodiljnih naknada i niza situacija u kojima se prepoznaješ.

Vrijeme iščekivanja neke osobe može, također, biti različito, ovisno o tome koga čekamo. Ako je to susret s osobom koja nam treba dati posao, osobom koja nam, možda, treba dati otkaz za posao ili pohvalu za taj isti posao u nama izaziva različita osjećanja i zahtijeva od nas određena stajališta. Sve u svemu, trebamo se pripremiti bez obzira koga čekamo.

Kada je u pitanju došašće, koje traje četiri tjedna, odmah nam je jasno kako se pripremamo za nešto važno. I nekoga važnoga. Tako i je! Dolazi Spasitelj svijeta! Nije to mala stvar. Pripremamo se mislima, riječima i to misama zornicama, onako sneni dok smo još zatečeni na spavanju. Tako nemamo vremena puno ni zgriješiti, ali imamo vrijeme za dobro preispitivanje i ispovijed.  Misna čitanja nas veselo, jasno i odrješito upućuju na Krista koji ima doći. A mi ga zovemo pjesmom: Dođi Gospode, Maranatha, dođi Gospode Isuse!

Čekamo te Isuse i veselimo se tvojem dolasku već sada, jer kaže jedna poslovica da vrijeme i čekanje i od dudova svilca napravi svilu. Neka i naše srce bude svilena nit koja će se za Tebe vezati!

 

OBITELJ NEDIĆ

 

 

 

Najave

Aktualnosti

Izdvojeno

Katehetski ured
Vrhbosanske nadbiskupije
 

+387 33 238 837

kuvn@kuvn.org

Josipa Stadlera 5, 71000 Sarajevo, BiH