05.10.2020.

Iz kuhinje i pera jednog vjeroučitelja

Iz kuhinje i pera jednog vjeroučitelja

Neuništiva nada života-KRIST KRALJ

 

 

Obavijest na osmrtnici: Umrla je 22.10.2020. Nema informacije o ukopu pokojnika. Nema posljednjega kršćanskog ispraćaja. Uža obitelj je u izolaciji. Jesu se bližnji oprostili? Sve se prolongira. Do kada? Ono što je činjenica - jednoga života više nema. Ostalo je beživotno tijelo. Čeka se. I to teško pada. Neizvjesnost. Korona je za sve kriva. A je li?

Koliki ljudi nisu mogli i ne mogu doći do grobova svojih pokojnika. Teški balvani su se ispriječili na putu i stvorile granice. Nema prolaza. Nema prijelaza. Kako je živima koji ostaju na zemlji prihvaćati odlazak najdražih? Kako je mladoj majci troje djece ne probuditi supruga iz noći dok jutro prerasta u teške dane i mračne sate?

Svatko od nas je primoran suočiti se s ovom tematikom. Danas, sutra? Mi ne znamo kada.

Znamo da su vremena nestalna i ništa više nije sigurno. Osim smrti. Ona je neizbježna. Da razmišljamo više o životu, imali bi više poštovanja prema njegovom biološkom prestanku. Zar je život puko rađanje i umiranje? Koja je svrha života? Jesam li ja pronašao smisao svoga postojanja? Samo su neka od pitanja koja sebi čovjek kao misaono biće postavlja.

Razmišljati o smrti može se na više načina, s više različitih gledišta. Nije isto onome tko je izgubio i tko ima sve članove obitelji na okupu. Nije isto razmišljati nevjernicima i vjernicima. I dok hodamo nogama ili mislima do grobova naših pokojnika slike se množe, pitanja roje. Odgovor je u nama baš kao što bi trebala biti i ljubav i toplina koju gajimo prema ljudima, bili oni na ovoj ili na drugoj obali života.

Vjernici na smrt gledaju kao prijelaz u novi život. Rađanje je to za novu stvarnost, za koju vjerujemo da postoji. Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek je svojim umiranjem na križu pobijedio tamu groba i smrt. Smrt nije kraj. Bog ima zadnju riječ. Otvara vrata Neba i vječnu slavu. Klicu toga božanskoga imamo i mi ljudi u sebi. Na nama je, za života, zalagati se srcem, umom, dušom i tijelom za dobro, za bolje, za Boga i za ljude, za sebe i za klicu koja treba prerasti u plodove. Tako ispunjeni životvornim Duhom Svetim od kojega dolazi samo dobro, u svjetlu vjere živimo ovaj život. Oči upiremo u Krista koji nas svojim Tijelom hrani dajući snagu i smisao života pa govorimo: „Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Gospodnja“(Ps 118,17)

Svijeća koju palimo za naše pokojne simbol je Krista raspetoga, uskrsloga koji sjedi s desne Ocu. On izgara za nas i daje svjetlost pokazujući put u nebesku slavu. Dok živimo ovdje na zemlji budimo dobri prema živima jer će nam jednom nedostajati. U nadi da ćemo se sjediniti u vječnosti sa svetima klicu života usmjeravajmo k svjetlosti Krista raspetoga. Tu je naša neuništiva životna nada. Krist pobjednik smrti, nada usnulih! Vjerujemo u Krista koji mijenja život, natapa ga smislom i donosi spasenje. Hvala ti Isuse Kriste za ljubav koju nam daješ jer si ti Krist Kralj koji vlada, Krist koji pobjeđuje i Krist Kralj koji vječno kraljuje.

OBITELJ NEDIĆ

 

UZ DANE KRUHA - Biti zrno!

Kruh je središte našega života. On je snaga od koje rastemo. On je srce koje kuca svaki dan. Diše s nama i za nas. Trebamo ga.

Uz Dane kruha, kruhu i svim sličnim proizvodima posvećujemo zasluženu pažnju. Bar jednom na godinu, pomislilo bi zrno žita, imam vrijednost koja mi pripada! Toliko truda, žrtve, vremena i količine je potrebno da bi se napravio jedan pekarski proizvod, a samo jedan dan imam zahvalu za postojanje. Tako se vjerojatno osjećaju i ljudi kada im ne damo pravo mjesto i vrijednost koju imaju u našem životu. Što sve Dani kruha mogu pokrenuti u nama!?

Lavinu osjećaja, misli, odluka, promišljanja, djela. Možemo postati svjesniji svoga postojanja, svoje manjkavosti, a istodobno i svoje vrijednosti. Možemo postati vrjedniji i pomagati u svakodnevnim poslovima svojim roditeljima, susjedima, prijateljima. Možemo pokušati imati obzira spram prirode i svega što je Božja ruka stvorila. Kruh je potreba koju ne možemo ignorirati.

Uz Dane kruha imamo priliku pokazati svoju zainteresiranost za nove spoznaje. To znači da ne moramo samo hodati od pekare do pekare i kupovati gotove proizvode. Možda mogu i ja napraviti kruh? Stvarati - znači živjeti! To je umjetnost koja pomaže čovjeku da bi bio sretan. To je čarolija u kojoj i sami možemo sudjelovati. To je zrno koje može promijeniti svijet.

Uvjerili smo se svi što znači zrno soli ili kap dobrote u ovom pandemijskom vremenu kada  ljudi daju dio sebe, a potrebni dobivaju nadu i spas!

Zrno po zrno - pogača, dobro djelo za djelom - raj na zemlji! Davati dio sebe da bi drugima bilo lakše je odlika velikih ljudi. To može onaj čovjek koji nosi Boga u srcu, zna tko je i kuda ide.

Pravi put nam primjerom pokazuje Isus Krist koji se daruje kao kruh pod prilikama Kruha i vina u sakramentu euharistije. On za sebe kaže: „Ja sam kruh koji je s neba sišao!“ Blagovanjem toga kruha dajemo sebi priliku posložiti prioritete i život učiniti dragocjenijim.

Biti zrno  znači biti posijan, roditi mnogobrojnim plodovima. Biti zrno znači umirati da bi živio u nadi kako ću završiti na nečijem stolu, stolu ljubavi i mira. Biti zrno znači biti dio obitelji i zajednice koja kaže Bogu hvala na svemu. Biti zrno znači rasti i biti otvoren za promjene, zrno spremno postati topli, mirisni kruh!

 

PRINOS DAROVA ZA NEDJELJU ZAHVALE

 

U jesen beremo plodove svoga rada. Vrijeme je to kada i Stvoritelju trebamo reći hvala za sve što nam je darovao. Pjevajmo zajedno:

Hvalim Gospodina, ime mu blagoslivljam i slavim Boga svog, moj put je on!

 

1. KRUH i HOSTIJA - Kruh je hrana dobivena pečenjem uskisla tijesta od brašna žitarica uz dodatak kvasca i soli. Bez kruha ne možemo zamisliti život. Kada ga imamo u izobilju svaki dan i ne razmišljamo koliko smo spram njega nezahvalni. Ne znamo cijeniti njegovu vrijednost. Postajemo bahati. Često ne znamo kako ispravno živjeti pa tako, kako se odnosimo prema kruhu, ponašamo se i prema životu i ljudima. Budimo dobri kao kruh.

2. VODA i VINO - Voda je prozirna tekućina bez mirisa, boje i okusa, najrasprostranjeniji spoj u prirodi. Gospodine, s ovom bistrom vodom koja je potekla iz Tvoga boka prinosimo i vino za koje vjerujemo da u pretvorbi postaje Tvoja krv. Lakše je živjeti kada prihvaćamo stvarnost u kojoj smo kao voda spremni na promjene. Spasonosno je kada se pouzdajemo u Krv Kristovu.

3. VOĆE - Voće je radost i okrjepa zdravima i bolesnima. Plodovi su to nahranjeni suncem, napojeni vodom, umiveni rosom. Čovjek ga štiti i čuva od nepogoda, a voće uzvraća svojim bogatim plodovima i kraljevskim okusima. Očuvaj nas, Gospodine od svih umjetnih okusa voća lijepa izgleda, a štetna djelovanja. Uz ovo voće i njegovu slatkoću, prinosimo ti svoje radosti kao i teške trenutke tražeći Tvoj blagoslov i snagu za ljude naše župe.

4. POVRĆE - Povrće je dar zemlje. Ono zahtijeva puno truda i pažnje da bi nam uzvratilo dragocjenu snagu potrebnu za zdravi život. Povrće može rasti bez nas, ali mi bez njega ne možemo. Po ovom povrću prepoznajemo, kako mi, iako različiti, možemo biti jedna zajednica. Pomozi nam, Gospodine da nas ovo zajedništvo vodi Tebi.

5. CVIJEĆE I GRUDA ZEMLJE- Cvijeće predstavlja ono najbolje, lijepo i mirisno. U istom smislu možemo reći i za grudu zemlje. Ona je naš ponos, naše srce i naša djedovina. Obje sastavnice možemo naći i na našim grobljima.  Prinosimo Ti Gospodine grudu zemlje i cvijeće, a u njima sve naše misli, osjećaje, želje i htijenja. Svojim božanskim milosrđem poškropi nas da budemo u krilu Majke Crkve svet i neporočan narod.

 

Gospodine, prinijeli smo Ti darove s naših njiva, trud i muku svakodnevnoga rada, naše tegobe i čežnje, tradiciju i vjeru u Tebe. Neka Tvoj blagoslov počiva na nama, da Ti možemo radosno služiti i biti Tebi na slavu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen

 

MOLITVA VJERNIKA ZA MISU ZAHVALNICU

 

  1. Za sve obitelji koje su rasute kao zrna pšenice na poljima života. Saberi nas sve u svome zajedništvu za stolom ljubavi i mira, molimo Te …

 

  1. Razotkrij sve namisli srdaca, sav mulj i nečistoće koje plutaju ljudskim dušama i udaraju ljudsko dostojanstvo. Operi nas i posveti svojom krvlju, molimo Te…

 

  1. Za sve ljude koji pokazuju hrabrost i ostaju na svojoj djedovini. Oni svakodnevicu prikazuju Bogu. Ti im budi Put, Istina i Život, molimo Te…

 

  1. Za djecu i mlade ljude naše župe. Neka se trude i rade kao vrijedne pčele i pri tome dobiju pravednu plaću od poslodavaca na našim prostorima, molimo Te…

 

  1. Za sve dušobrižnike i ljude humanoga djelovanja koji u svako vrijeme imaju otvoren dlan i osjećaj za druge. Neka im Gospodin bude nagrada, molimo Te…

 

  1. Za naše pokojne koji su se trudili i radili na ovoj zemlji. Neka im je nova nebeska domovina spasonosna, molimo Te…

 

 

OBITELJ NEDIĆ

 

Majka Marija Gospa-stručnjak komunikacija

Ljeto je vrijeme gužve, vreve, polaganja ispita, upisivanja novih škola, održavanja polja i vrtova, građevinskih radova, putovanja, ali i ugodnih odmora i duhovnih poslastica kao što su hodočašća, duhovne vježbe, mlade mise… Nevidljivi virus covida -19 pri tome mrsi puteve i bit će da nema pojma što nam čini te ostavlja vidljive posljedice na životima ljudi. Vrtoglavo je zarotirao planetu Zemlju i kao neki div protresao ljudske sudbine. Nije gledao niti gleda na vjeru, naciju, boju kože. To je ostavljeno nama ljudima. Na nama je da se snalazimo u vremenu i prostoru i čupamo iz novonastaloga meteža. Kada bismo u svemu ovome trebali izdvojiti jednu prioritetnu stvar -izabrali bi komunikaciju. Komunikacija ima prevažnu ulogu u našem životu. Ona može biti ostvarena riječima, djelima, pogledima, pokretima, mislima, molitvama. Zamisli da nema komunikacije među ljudima?! Zapravo, ne moramo ni zamišljati, nego samo uočiti koje sve posljedice ostavlja. Supružnici, koji su se zaklinjali na vječnost pred Bogom i ljudima, puštaju da korov raste i uništava dobre podloge; roditelji i djeca koji godinama ne pričaju, susjedi te braća i sestre ne mogu pronaći zajedničke riječi. I što sve ne možemo navesti kao primjer. I sami ih imamo na pretek.

Komunikacija je moćna kao i virus. Može spojiti, ali i razdvojiti ljude. Što je to što nas ljude drži na životu i mjeri naše impulse ? Što bi bilo da je Bog digao ruke od nas i ne komunicira s nama? U povijesti spasenja iščitavamo situacije izgubljene veze naroda s Bogom te na desetke godina lutanja i traženja iste kako bi se stekla ponovna komunikacija s Bogom. To, kakvu i koliku milost imamo mi, plod je nečijeg zagovaranja ili lobiranja. Prije svega mislimo na Majku Mariju. Ona je posrednica Neba i Zemlje. Ona je stručnjak komunikacija ili kako bi suvremenim jezikom progovorili - Ona je PR –piar. Već u svojoj ranoj mladosti pokazala je sposobnost razgovaranja s Anđelom Gabrijelom i prihvaćanja Božje volje za svoj život. Sve vještine komunikacije projicirala je iz srca koje je rasadnik ljubavi, tolerancije i skrbi za sve strukture ljudi. Ona vidi neviđeno. Ona zna naći žicu i potaknuti i sina te na svadbi u Kani potiče Isusovo javno djelovanje u kojem ON izgovara svoje mesijansko poslanje. Ona zalogom majke koja bdije i trpi u onome vremenu kao da priprema sadašnju komunikaciju s nama. Njen pogled, njen život i uznesenje na Nebo usmjereni su na naše spasenje. „Dođite dječice k meni“, vapi. I šutnja je znak komunikacije. Tjera nas da promislimo o svojim postupcima.

Naša nemoć nas zadržava u Božjoj blizini. Marija, kao i svaka mati, sagorijevat će za dobro svoje djece i biti posrednicom kako bi se u našem srcu rodila ljubav.  Ljubav je kadra činiti žrtve na dobrobit drugoga. U današnje vrijeme žrtve su prezrene. Onaj tko se radi ljubavi žrtvuje živi slobodno.

Majka Marija je vizionarka ljubavi. I sve što čini, čini da bi ljude spojila s Isusom, svojim sinom. A mi, mi ne umijemo komunicirati ni s ljudima, a kako ćemo to činiti s Bogom. Treba nam čisto i ponizno srce. Tek čisto i ponizno srce može pitati Mariju kao svoju rođenu majku: „Što treba mama? Čime te mogu razveseliti? Što mogu učiniti za tebe?“

 

MARIJIN ZAGRLJAJ

U kolovozu kola voze na sve strane svijeta, a vjernici hodočaste u Gospina svetišta. U takvom jednom hodu doživjeh Marijinu poduku. Vraćali smo se u velikoj koloni u svoju župu. Noge su umorne i tijelo umoreno. Duša ima još snage. I vidjeh ubrzo kako koja i ovisno za što. Velika većina vjernika s pjesmom na usnama priljubi koljena na pod crkve i novom snagom zagrabiše hodeći prema oltaru. Moje uzvišeno držanje me zaprepasti:“ Pa neću sad još i klečeći hodati?“. Hodah pokrajnjom lađom i osjetih sram spram izgovorenih riječi. Gledah kako ljudi uranjaju u novu milost. Odmor i milina se širila njihovim licima. Kao da su s Marijom uzneseni na Nebo. Njihova koljena su bila veća od njih samih. Nosili su srca Mariji na dar. Ja ga putem izgubih. Ostah prizemljen u svojoj umišljenosti. Gledah kako su izabrali bolji dio. Da mogu, napravio bih kao i oni. Slijedio mi je dio koji nije lak-podnositi težinu svoga izbora. Čini mi se da bi i na trepavicama sada bilo lako hoditi. Povrijedih svoje i Marijino dostojanstvo. Bilo me je stid. I osjetih kako mi srce pod misom ozdravlja snagom Evanđelja. Marija me dovede da Riječi svojega Sina. Zagrli me iznutra.

U spomen na tu Marijinu poduku Njoj i Isusu za ljubav često rado kleknem. HVALA Ti Marijo!

OBITELJ NEDIĆ

 

 

Neka vaša radost bude potpuna

Živimo u vremenu u kojemu vidljivo i nevidljivo imaju moć nad ljudima. Nevidljiv je virus covida -19 koji još uvijek živi među nama i upravlja ljudskim sudbinama. Vidljivi su moćnici ovoga svijeta koji donose zakone i vitlaju odlukama pa gdje koja i kako padne.

Ali u prostoru duha stvari drugačije stoje.

Bog je gospodar mojega života. On je ljubav. Ta je ljubav snaga koja je meni i tebi na raspolaganju. Ljubav je to koja je izdržala muku, razapinjanje i smrt na križu. Podnosila je i ponijela svo zlo svijeta. Tim više, trpljenje je bilo teže jer je Isus Krist bio vlastan sve to prekinuti. A nije. Išao je dalje u beskrajnu poslušnost Ocu Nebeskom koji uskrsnućem i uzašašćem Sina Isusa u Nebo pripravlja put nama ljudima u novu domovinu. U raj.

Da ne budemo ljudi uperena pogleda samo prema gore te iščekivanje boljega, šalje nam Duha Svetoga koji, već ovdje na zemlji, stvara nadu nebeskoga okusa. Rađa Crkvu. I na čelu te Crkve postavlja Petra, apostola koji ni sam sebe nebi preporučio na to mjesto.

Ali Bog ne gleda kako gleda čovjek. Računa na srce.

Petar je živio ribarskim načinom života dok nije dobio poziv Krista. Tada ništa ne biva onako kako bi razmišljao čovjek. Petar prati Isusa i živi s njim. Bog Isus, u svome javnom djelovanju pokazuje primjerom kako se živi Božja stvarnost među ljudima. Nije nam to lako ni shvatiti, a gdje prihvatiti. Nije bilo ni Petru, ali je radi ljubavi prema Kristu Isusu dao svoj život Bogu na raspolaganje. Toje zalog koji nudi i gorljivi progonitelj kršćana Savao te nakon obraćenjaPavao, tada još gorljiviji pronositelj Božje Riječi. Njih dvojica, iako dvije krajnosti, dva tipa osobnosti, Crkva proslavlja u istome danu. Obojicu je dirnula i nosila ljubav Božja radi koje su išli s neočekivanom velikom radosti i u mučeničku smrt za Božju stvarnost.

I ja želim biti dio te ljubavi pa se pitam: Je li ti dobro Bože u mojem srcu?

Nosi li i mene ljubav Božja? Ogleda li se u mome životu? Dam li se pokolebati svakakvim strujama ili je Gospodin moja snaga i pjesma?

Za Božji stol su svi pozvani. Potrebno je imati senzor, duhovnu dimenziju.Koliko smo samo prigoda propustili koje se više neće vratiti? Mogu li reći: „Evo mene, mene pošalji.“ Ili se radije držim komotnosti i lagodnoga života. Zlopatim li se zajedno sa svetima za Evanđelje? Ili je moja trka na kratkoročne staze? Ako nema žrtve nema ni ljubavi. To nam je jasno kao dan iako je noć sve češća u ljudskim mislima, namjerama i životima.

Zahvaljujemo Bogu na svakom daru i razumijevanju naše sklonosti grijehu. Predragocjena je u nama Božja iskra, koja jedina vrijedi. S njom u srcu možemo reći da je naša radost potpuna.

Dušo moja, Bog te ljubi i poručuje u Svetom pismu: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dade što ga god zaištete u moje ime.“(Iv 15, 9-17)

OBITELJ NEDIĆ

Isus Krist je uskrsnuo! Hoćemo li i mi?

Mjesec je travanj 2020. godine. Kao i mnogih godina prije, i u ovome razdoblju, pred našim očima prostire se proljeće. Zemlja se kiti i diše pa snagom rađanja na površinu servira mnoštvo bilja i raslinja. Ptice i sve poznate nam životinje hvataju ritam života i dobro im ide. Rijeke, brzaci i potoci teku svojim tokovima. U našim krajevima upoznali smo situacije kada rijeka Bosna nije tekla svojim tokom. Snagom vodene bujice pomela je sve pred sobom. Kao i rijeka Sava, izvukla je na vidjelo sav mulj i nečistoće kojima su ljudi oslikavali svoje osobnosti. Bio je to izazov i prijelomno doba za mnoge žive stvorove. Iskustvo je to koje bi mnogi zaboravili. I nije prošlo mnogo vremena našli smo se pred novim izazovom. Razmjeri su to koji premrežavaju cijeli planet Zemlju. I zbog čega? I ptičice na grani znaju da govorimo o covidu- 19. I samo ćemo ga jednom spomenuti. To što nam čini puno je važnije.

Unazad koji mjesec, nismo mogli zamisliti niti navesti i jedan primjer radi kojega bi stalo svjetsko gospodarstvo. Sport i sve što se oko njega vrti više nije glavna tema. Scena na kojoj se osmišljava kultura morala se povući u obiteljsko okruženje. Sva natjecanja u kojima netko mora biti prvi, drugi-stala su kao da nikada nisu niti postojala. Moda se svede na izradu i šivanje zaštitnih maski. Onečišćenja zraka, mora, oceana sama od sebe su se očistila pa se napredak vidi iz svemira. 

Sada je najvažnije ostati kod kuće.

Na svakom reklamnom i nereklamnom zidiću čitamo: „Ostani doma!“ Zašto je to tako? Razlog znamo. Na to gledamo ovako: Dobili smo povijesnu priliku, jubilarnu, bez velikih priprema kao što je bila prigoda potpunoga oprosta grijeha od strane pape Franje 27.3.2020., a ta je STATI PRED BOGA I DOHVATI GA SRCEM. „Tražite Gospodina dok se još može, zovite ga dok je blizu.“   

Imamo vrijeme, imamo Bibliju-živu riječ Božju, imamo potrebite u svojoj blizini, imamo svete mise i obrede na raznoraznim dostupnim platformama, imamo srce i samo ga trebamo otvoriti. Bog je tu.

Bog je uvijek tu, samo smo mi postali daleki, odsutni, zaneseni svakakvim idejama i nikakvim djelima. Ovogodišnja korizma bila je korizma u pravom smislu riječi. Svi smo mogli , u odricanju i trpljenju, staviti kostrijet na glavu i pobrojiti svoje grijehe, propuste. Imali smo sve što treba kako bi uzeli stvar u svoje ruke i svojoj duši dali Božje hrane, samoga Boga. Nismo bili opterećeni običajima, navikama, pogledima. Imali smo izravni poziv milosrdnoga Gospodina koji se dao razapeti na križ za svaku našu opačinu. Dopustio je Bog da se Zlo iskali na Isusovom životu.

Ljubavlju kojom je Krist umro za nas, tom istom ljubavlju nas zove da razlučimo bitno od nebitnoga. U ovome vremenu, za koje možemo reći kao da je stalo, toliko se usporilo, OBITELJ se pokazuje kao najvrjednija sastavnica u životu čovjeka. Tako je i tako bi trebalo biti.

Koliki od nas ponovno zajedno blaguju hranu sa svojom obitelji?! Koliki od nas su vratili zajedničku obiteljsku molitvu?! Koliki od nas su gledali smrti u oči i shvatili vrijednost darovanoga života?! Koliki od nas su pomicali granice sebedarja?! Koliki od nas su naučili reći Bogu hvala za svaku sitnicu koja nas okružuje?! Koliki od nas su osjetili što znači zaštita oca, majke, Majke svih nas, Marije?! Koliki od nas su postali živa Crkva i uzljubili Crkvu koja je djelo Božje?!

Koliki od nas će zapjevati Isus Krist je uskrsnuo!? A hoćemo li i mi-izbor je u našim rukama. Ovogodišnji Uskrs je onakav kakvo nam je srce.

Svim kršćanima u katakombama svojih obitelji želimo sretan  i blagoslovljen Uskrs!

OBITELJ NEDIĆ

 

 

I  ove godine na Pepelnicu pristupit ću k oltaru. Svećenik će mi na glavu staviti pepeo u znaku križa. Dobit ću i uputnicu za duhovno zdravlje riječima: “Obrati se i vjeruj Evanđelju. „

Hoću li uputnicu uzeti za ozbiljno ili ću brigu za svoje duhovno zdravlje i život odložiti u ladicu za nekada, za poslije ili za nikada?

Od čega se to želim obratiti?

Želim se obratiti od staroga načina razmišljanja, govorenja, djelovanja i ne činjenja.

Misli me odvedu na lelujavu stazu, na loša i isprazna razmišljanja o sebi i drugima. Pravim planove koji nemaju veze s realnim situacijama i ljudima u potrebi. Na Boga i ne pomišljam. Pomiješam ovce i novce i takve misli budu korak do riječi.

Riječima za čas drugoga prekrižim masnom farbom. Ne slušam sugovornike jer ne umijem slušati. U meni je previše sile, pritiska i nemira. Gledam u mobitel kao da će mi on donijeti spasenje. Idem u korak s vremenom i svijetom, a svijet vidno ide u propast. Stavim sebi po koju sliku opravdanja ispred očiju i ponovno piljim u pametni telefon kad ja to već nisam. Ne govorim ono što bih volio da drugi meni pričaju. Očekujem suosjećanje, a sam nisam takav/takva. Na mene ne mogu računati ni prijatelji ni poznanici u nevolji jer spavam snom pravednika. Svi su nekakvi, a ja sam vidno nikakav/nikakva.

Djelujem koliko mogu, ali to nije dovoljno. Gdje je nestala moja spremnost na čovjekoljublje, nesebičnost koja ima potporu u Kristu? Kristov(a) sam na papiru, a to se ne vidi na djelu. Sramim se svoje nevjere. Nebi li se na kršćanima trebalo vidjeti da su Krstovi? Očekujem od Boga djelovanje u skladu s mojim luksuznim željama, a ne znam ni razmišljati ni djelovati u skladu sa svojim poslanjem. Kristov sam svjedok. Bar bih trebao/trebala biti?! Gdje je snaga Duha Svetoga kojom smo ovlašteni sakramentima? Moje je djelovanje previše mrtvo i treba uskrsnuti.

Ne obilazim bolesnike. Ne posjećujem osamljene. Ne tješim tužne. Ne pomažem siromašne. Ne volontiram u skladu sa svojim sposobnostima. Gledam računicu koja na kraju glasi: na mostu dobiješ, a na ćupriji izgubiš. Ali gubim i prilliku činiti dobra djela u vremenu koje se više neće vratiti. Dobra djela, ona koja zajednica može i ne mora vidjeti, ali Nebo  vidi i zna. I uzvraća nadom koja je najveća nevidljiva snaga duhovne dimenzije. Zato razmatram i o drugom dijelu pepela na mojoj glavi. 

Vjeruj Evanđelju! Prvo ga trebam svakodnevno čitati. A ne čitam. Što bi smetalo da ga krenem ponovno čitati iako ga citiram i po nekoliko puta na dan? Nije me skoro dirnula u srce ni jedna riječ i napravila duhovni zalet. Postajem zemljan, a „za let si dušo stvorena“!

Kajem se i započinjem korizmu bez obećanja, ali u nadi da neću iz nje izaći isti/ista.  Isusova spomen-žrtva  se svakodnevno obnavlja u euharistiji u kojoj nam se Isus Krist daruje i poziva:“Ovo činite meni na spomen!“ Spomenem li se Isusa u danu? Povedem li ga na svoj posao? Pozovem li ga za svoj stol da zajedno blagujemo? Koliko sam puta krenuo jesti, a da se ni prekrižio nisam? Dođi Isuse u moju obitelj. Ti znaš na pravi način postaviti i riješiti problem, jer si Ljubav sama. Ona ljubav koja se žrtvovala. Kada sam se ja za koga žrtvovao? Mogu li se sjetiti?  Postio? Ako to i činim bude u znaku gozbe „pijanoga šarana i plodova mora“.

Korizma je prilika za liječenje duše i tijela. Vrijeme je to pripreme, promišljanja, činjenja. Korizma je snaga koja nam daje potporu na ustrajnost. Ona je poziv na obraćenje srca.

I Nebo voli pripremu ljudi za događaj spasenja svijeta-Uskrs. 

A do Uskrsa imamo priliku obratiti se i vjerovati Evanđelju.

OBITELJ NEDIĆ


 

Zašto vjerujem(o) ?

Nova je kalendarska godina početak ovogodišnjeg odbrojavanja dana i mjeseci. To je vrijeme u kojemu često čujemo kako ljudi donose nove odluke kojih se redovito drže samo na početku vremena danog obećanja. Poslije nastupi srozavanje kriterija i principa i novo postaje staro pa odbačeno. Kao da nikada nije ni vrijedilo.

Do kraja božićnoga vremena,do nedjelje Krštenja Isusova, u ljudima još tinja ona iskra što je zapaljena u Betlehemskoj štali. Poslije toga se odlazi u nove pobjede starih navika bilo na poslu ili u školi, u zajednici ili domaćinstvu. I što dalje? Je li iskra dovoljna za plamen svjetlosti i toplinu potrebnu za život punine?Je li to tek odluka ili način života? Što je to što nas,unatoč svemu, svakodnevno nosi naprijed? Što je to što nas čini uvijek novim, uvjerenim i postojanim?

Vjera.

Vjera da će sutra biti bolje. Vjera da ću se ponovno ustati nakon noći i poći u novi dan. Vjera da mogu uspjeti do cilja. Vjera da u ljudima gledam dobro. Vjera u sebe i vjera u Boga.Vjera nije tek novogodišnja odluka. Vjera nas, kao vjetar koji nosi list, gura da uviđamo ljepotu koju je stvorio Bog. To je ljepota koja se ogleda u raskoši glasa pjevača. Ljepota je to koja isijava iz izlaza ili zalaza sunca.Ljepotakoja se cakli iz pogleda djeteta, ljepota skladnoga života supružnika, svjedočanski govor propovjednika, ljepota planinskoga pogleda, bistrine rijeke ili prostranstva mora i svih ljepota koje nas obavijaju ganućem do plača.

„Vjerujem i kada kažem: Nesretan sam veoma.“ (Ps116,10) riječi su psalmista kojima pomičemo vjeru van doživljajno lijepoga i prihvaćamo da nas težine obuzmu kao što su nevolje, tjeskobe, tuge, bolesti…Ali ne i preuzmu.

Vjera nas tada vodi kroz tunel pa gledamo „Svjetlo na prosvjetljenje naroda“. Gledamo u Isusa Krista, svjedoka Božje ljubavi i divimo seNjegovoj osobi razlažući u svojoj nutrini pitanja i odgovore-Koje li nade u pozivu Njegovu!?

I ubrzo dobijemo odgovor u miru svoga srca u riječi: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.“(Iv 15)

A tražimo obnovu vjere, djelotvornu ljubav, blizinu Božju i sve što ne znamo,a za naše je dobro. To tražimo. Pa na Svijećnicu ili blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu imamo priliku svoje krštenje i uključivanje u zajednicu vjernika staviti na nove noge i zajedno s Isusom krenuti u novo listanje naše knjige života.

Sve stranice nam nisu uvijek na ponos. Ali Krist Isus je taj koji na našu molbu može loše sklonosti zamijeniti dobrima. On je snaga koja nas može prebaciti preko uzavrele rijeke svih ovisnosti. On je taj koji u nama ostavlja prostora da u tišini svoga srca ne osuđujemo nego opraštamo.Isus je taj koji nam daje snagu da ne srljamo u propast. Uči nas ljubiti jer mi sami to ne umijemo.On je primjer ljubavi koja ljubi i koja za nas izgara. On je, a trebamo biti i mi, kao svijeća koja sagorijevajući daje svjetlost. On je taj kojega gledamo i koji nam pokazuje put. To je put vjere koja veseli i oslobađa srce. To je vjera koja tjera da djelima pokazujemo ljubav koju nosimo u svojoj ogoljenoj nutrini. Toje vjera koja nas oslobađa lažnih veza i umišljenosti da bez Boga možemo činiti što nas volja. Bez Boga smo ništa.

Bog je taj koji nam ulijeva duha mudrosti, duha snage i jakosti, duha zajedništva i vjeru koja gleda novim očima na sebe, na svijet i život.

Vjerujemo zato što nam je dana milost vjerovanja da Bog je ljubav koja ljubi.

Osjećamo se voljeno. I maleno. I u toj malenosti želimo rasti do Božjega pogleda i blizine.

To je samo jedan od razloga zašto vjerujemo!

OBITELJ NEDIĆ

BOŽIĆ JE NAJBOLJI DAR

Kada ćemo početi Božić? - pitalo nas dijete. Isprva nam bijaše smiješno pitanje, a kada smo bolje promislili i nije tako jednostavno. Sve dok mislimo da su drugi krivi ili odgovorni za ovo i ono, da oni mogu učiniti sve, a ja gotovo ništa po mnogim temama, Božić ne može početi.

Možemo paliti svijeće na adventskome vijencu, posijati žito, ustajati na zornicu, napraviti mirisne kolače, okititi kuću i bor, darovati zlatne paketiće, složiti jaslice, otići na misu, pjevati u zboru, organizirati priredbe i humanitarne akcije, ali sve to nije početak Božića. Ako nam je isti kao i prošlogodišnji, ni to nije početak i trajanje Božića. Početak je ponovno u srcu. Tu se rađa Isus! Tu raste i kraljuje. Isus voli srce koje se mijenja, koje se propituje. Srce koje voli i oprašta, koje ima osjećaja za druge. Srce koje je otvoreno Bogu je najbolji dar novorođenome Isusu. I u takvome srcu Bog po čovjeku može biti „kreativan“. Po toj kreativnosti je u svako vrijeme povijesti drugačiji, a opet  „Isti jučer, danas i uvijeke!“

A kako će se roditi u meni kada ga žulja što ne pričam sa svojom sestrom? Žulja ga što ne podnosim svoga brata i što mi smeta i njegova pojava. Žulja ga što ne pozdravljam susjeda, jer mislim da je moja pravednost bolja od Božje. Žulja ga što mene žulja kako se kolega odnosi prema poslu i prema meni. Kako će se Isus roditi kada nema reda u mojemu životu, nema pravih vrijednosti i ne čeznem za njima?

Isusa žulja naše stalno mrmljanje i nezadovoljstvo. Kako će se roditi Bog ako se nikada ne pitam što ja mogu promijeniti da bi bilo bolje u mojemu okruženju? Čuvam li darovane talente samo za sebe i svoju materijalnu korist? Dičim li se pred ljudima toliko, da njima ostaje gorčina u duši poslije susreta sa mnom? Dajem li radniku njegovu zarađenu plaću? Osiguravam li samo sebi ili i svojim podređenima uvjete posla dostojne čovjeka? Kitim li se tuđim perjem? Živim li na tuđoj grbači? Želim li hvale i nagrade samo za sebe? Kradem li Bogu dane? Kakav li sam ja to čovjek? - upitam li se ikada?

Potakni nas Isuse da se zapitamo o tome i svemu onome što Tvoj Duh otkriva. Božić će proći, a Ti se nećeš roditi u meni. Uđi u moju štalu. Želim se mijenjati i čistiti. Učini me mekom i savitljivom slamom da Ti mogu poslužiti pri rođenju i dalje u životu, u rastu. I mojem i tvojem!

Osjetit ćemo tada spokoj! Miris zadovoljstva i mir u duši. Radost će prevladati naša srca i dijelit ćemo ju s ljudima. Bližnjima i dalekima. Znat ćemo da smo na pravome putu. Uvijek ćemo gledati činiti samo dobro. Znat ćemo da je Bog naš spasitelj. Sveti nemir će nas voditi i činit ćemo djela milosrđa. A to je tek jedan mali djelić onoga što je Božić!

Hvala ti Bože na daru Isusovog rođenja!

Hvala ti na daru života - on nam je darovan od Boga. U njemu rastemo i upoznajemo svijet.

Hvala ti na daru ljubavi - ljubav nas je pozvala u život i ona nam je podarila roditelje.

Hvala ti na daru roditelja - oni nas vole dok su živi., a u slici Svete obitelji imamo uzor.

Hvala ti na daru svijeta - u njemu spoznajemo vidljivo i nevidljivo.

Hvala ti na daru nevidljivoga Boga vidljiva u braći ljudima, u Crkvi.

Hvala ti na daru brata čovjeka - svaki ima neki talent.

Hvala ti na daru talenata - po njima možemo slaviti Boga.

 Bog nam je dao najveći dar - ROĐENJE ISUSA KRISTA.

Isus Krist je najbolji dar kojim možemo biti darivani.

Božić je početak NEBA!

Božić je ljubav Boga koji voli ljude. I ljudi i  Anđeli pjevaju Gloria

–rodi se NEBESKI SIN! Blagoslovljen Vam Božić i sveto Isusovo porođenje!

OBITELJ NEDIĆ

 

Opet nam dođi Isuse

U obitelji imamo Emanuela, dječaka koji se jako veseli svome rođendanu. On će biti početak ove priče. Njegovo rođenje slavimo tri dana prije Božića. Napravio je već sada tabelu i križa dane odbrojavajući kada će doći čas proslave! To nas sve veseli i potiče na razmišljanje o rođenju Isusa koji je Bog. Mi tako vjerujemo. A kako Ga dočekujemo?

Ne kao Emanuel. Ne kao Emanuela.

Jako bi se uvrijedili kada bi nas prozvali da nismo pravi kršćani. A jesmo li? Čekamo li mi ushićeno rođenje Djeteta Isusa kao dijete koje se raduje svome danu? Koliko li smo puta iskazali svoju mlakost, proračunatost, nedosljednost? Koliko smo puta tražili privilegije zato što sebe smatramo Božjima? A jesmo li?

Kao prvi vid adventske priprave je poželjna lijepa umivenost sakramentom ispovijedi. Kleknimo pred Liječnika duša i bratu svećeniku recimo sve što nam je pri srcu. Nemojmo biti stiskani u tome govoru. Odlučimo promijeniti ploču. Uđimo u stanje očekivanja i budnosti promišljajući o velikim i lijepim događajima koji se imaju zbiti. Kojim osobama iz tih događanja smo najsličniji? Imamo li i mi sami mjesto u vremenu koje je pred nama? Što možemo učiniti da nam srce poskoči od radosti na dan Božića, na dan rođenja Spasitelja svijeta? Osjećamo li stvarnu Božju blizinu i prisutnost da Mu možemo sve reći - i ono što nas tišti i ono kakvi smo i kakvi bi željeli biti?

Zornice su pravi izazov za sve one koji vole pustolovine. Doba je to dana ili jutra koje se ne može prepričati. To se mora doživjeti. I nikada više u danu nemamo takve prilike u zraku. Ritam života nas odvede na druge strane, a Zornica nudi blago Božje Riječi po Prorocima koji su naviještali dolazak Isusa Krista. Snaga njihova govora plijeni pozornost i prožima tijelo trncima kao da su pisali upravo i samo za nas. I tako generacijama. „Božje je to djelo, kakvo čudo u očima našim!“

Dobra djela učinjena u tajnosti na spomen rođenju Djeteta Isusa su dragocjeni način priprave. Isus svojim rođenjem uzvraća dar! A kakav? To bude iznenađenje svakome tko pohodi slabog, bolesnog, nemoćnog, ucviljenog i ohrabri mu dane i noći. Svjetlost adventskih svetaca neka nam prosvijetli put! A taj put može voditi u dom u kojemu će zamirisati svijeće s adventskog vijenca oko kojega će obitelj moliti i prebirati Marijine dane i vrijeme Isusova djetinjstva. Budimo zauzeto radišni u pripravi božićnih kolača i iznenadimo one koji ne računaju na nas. Nahranimo gladne. Pozovimo otuđene za svoj stol. Neka i Isus bude s nama. Potrebitih naše pažnje i naklonosti imamo uvijek oko sebe, a u svojoj župnoj zajednici samo jednom na godinu izrađujemo jaslice, kitimo borove kao spomendan Kristova povijesnog rođenja. Uključimo se u svečani doček išćekujući Njegov drugi dolazak. Kuća Božja nas čeka.

Miris bora kojega unosimo u dom neka potakne svečanost našega bića, neka naše srce bude čisto da maleno dijete Isus ne osjeti žuljavost slame i naših međusobnih odnosa. Priskrbimo sebi pregršt dobrih djela, zahvalno i radosno srce s pjesmom na usnama: “Dođi Gospode Maranatha! DOĐI GOSPODE ISUSE!“                                                                    

OBITELJ NEDIĆ

Krist Kralj

Kad smo bili mali čitali smo, slušali ili pričali priče o kraljevima i kraljevstvima. U toj fazi života nismo postavljali pitanja vlasništva, imovine. Jesu li ga zaradili, ukrali, osvojili, naslijedili? Ono je jednostavno bilo tamo gdje jest kao nacrtano. I nitko nije propitivao okolnosti jer su bili važni samo ljudi i njihove osobine. Tako smo bar učili u školi na satovima lektire.

Sada razmišljamo suprotno pa propitujemo podrijetlo kraljevstva. Tko će ga i kada naslijediti? Imamo li i mi kakve koristi od toga? I tako do u beskraj dok ne osjetimo prazninu i besmisao života. I upravo radi te praznine i besmisla došao je u ljudsku povijest i povijest spasenja ljudi jedan poseban kralj - Krist Kralj.

Kralj je to koji nema kraljevstvo ucrtano na zemljovidu. On u svome dolasku govori o poslanju, o tome čiji je, tko je i zašto je došao. Poslao ga je Bog, Otac Nebeski. On je SIN, KRIST KRALJ, spasitelj i otkupitelj ljudskoga roda. Spašava ljude od grijeha i promašenosti života. Vodi ih u novu dimenziju, a to je Kraljevstvo Nebesko. To je vječnost. U bajkama je to rečenica „ I tako su živjeli sretno zauvijek!“ Kraljevstvo mu jest nekako apstraktno. Nije materijalno, opipljivo rukama, nego dostižno i uhvatljivo samo srcem i duhom. Svatko može ući u njega jer ima poziv od Boga. A svatko ga može širiti dijeljenjem jer je besplatno. Ljudi koji su prihvaćali Krista, vjerovali su i u njegovo Kraljevstvo. U susretu s Kristom Kraljem ljudi su osjećali i doživljavali ljubav. Ljubav je nevidljiva, ali se dijeljenjem širi. Svi uistinu znamo kada smo voljeni, a kada nismo. To nam nitko ne mora crtati.

Kraljevstvo je Božje ljubav Kralja koji voli ljude. Stalo mu je do čovjeka. U čovjeku postoji ona nit koja umije uzvratiti kraljevski dar. A to je duša. Duša je dom u kome prebiva i sam Bog Otac. Duša je dio Neba, zato je Kristu Kralju stalo spasiti dušu i čovjeka povesti u Kraljevstvo. Krist, iako je kralj, danonoćno je i svakodnevno radio na izgradnji Kraljevstva Nebeskog- naviještao ga pripremajući ljude za njegov dolazak. Samim dolaskom Krista to se Kraljevstvo počelo i ostvarivati, a puninu će imati u Nebu. Ljudi koji su ga razumjeli i prihvatili znali su da se blago toga kraljevstva ne može spremiti u riznicu i čuvati za kasnije. Ono se živjelo trenutno. Razbojnik s križa priznaje Krista Kraljem i On ga odmah pečatom svoje riječi vodi k svome Ocu. U tome i jest snaga toga kraljevstva-ljubav Boga Oca i Boga Sina. Da bi to razumjeli šalje nama ljudima i Boga Duha Svetoga. Ta se punina ogleda u volji čovjeka da živi po uzoru na Krista, da ga prihvaća kao svoga spasitelja. Spasitelj se i dan danas daruje u Crkvi za čovjeka i nudi mu spas. Crkva preuzima ulogu majke i po sakramentima približava ljudima Kraljevstvo Nebesko. Krist je hodao zemljom čineći samo dobro. On razumije sve želje i potrebe ljudi i najveću od njih, da bude voljen snagom koja obuzima kao što vode pune mora, kao plima koja obuzima obalu. Zato je Krist u naviještanju Kraljevstva Božjega bio jasan. Znao je reći kada su ga iskušavali:“ Bogu Božje, caru carevo.“ Točno je znao svoje poslanje. Platio ga je životom. Zbog toga nije postao strog, nego milosrdan prema čovjeku. On je KRALJ koji voli ljude. On je KRIST koji spašava. ON JE KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA.

OBITELJ NEDIĆ

 

Viza za perolagano putovanje

Kada trebamo negdje putovati, posebno na veće daljine, spremamo se danima. Na hrpici trebaju biti osobni dokumenti, potrebne vize, mobitel i laptop, torba puna odjeće i obuće, raznih drugih stvari, hrana i piće.

Naš hod od rođenja do smrti je životno putovanje. Što nosimo i kako se spremamo za njega? Svatko od nas tu može nabrojati svašta.

Mi smo za životno putovanje odlučili uzeti perolaganu vizu. Nije da je nismo imali i tražili i prije, ali smo je ostavili po strani. Govorimo o zajedničkoj obiteljskoj molitvi krunice. Svatko od nas pojedinačno primjenjuje molitvu, ali već mjesecima zaboravljamo kako nam je nužna ona zajednička. Ne može se kuća graditi bez materijala, kao što se ne može život kršćanina živjeti bez molitve. Može čovjek sam graditi kuću, ali kada mu priskoči obitelj, prijatelji, sve ide naprednije. Listopad je Marijin mjesec koja nas je i nadahnula na perolagano putovanje. Krunica je vrijeme koje članove međusobno zbližava. Odraz je zdrave sadašnjosti. Izgrađuje mir i sabranost. Prebiranjem zrnaca kao da donosimo ogrjev kojim se pali vatra i priskrbljuje  toplina ognjišta. Svatko zna svoje mjesto. I vrijeme. Vlada veselje. Učimo se na pravi način ljubiti jedni druge. Mijenjamo se. Tako se približavamo Mariji, Majci Božjoj i Isusu Kristu. 

Vizom za perolagano putovanje stvaramo zalog sigurne budućnosti. Duše Sveti budi uz nas.

Upali svijeću dan je Svih svetih, upali svijeću Dušni je dan!

Umorno i užurbano palimo svijeće na grobljima naših pokojnika. Stavljamo prigodno cvijeće, brzo se molimo i to je to. Ili nije?

Pitamo li se jesmo li nad grobovima naših pokojnika radi njih ili više radi sebe? Jesmo li poštovali svoje pokojne? Jesmo li ih voljeli? Jesmo li baštinili od njih kakvo dobro? Plačemo li nad svojom sudbinom za života ili tražimo utjehu i odgovore na pitanja koja prožimaju čovjeka kada dođe na takva mjesta?

S groblja čovjek ne odlazi ravnodušan.

Potresa li nas više život koji živimo ili smrt o kojoj ne znamo puno, razmišljamo još manje, a ponašamo se kao da nikada neće doći?

U obitelji često razgovaramo o postupcima jednih prema drugima, o tome što još možemo promijeniti na bolje da svima bude lakše i ugodnije. Zna se dogoditi da lakše i ugodnije nije i bolje za sve. Dobro se sjećamo dana kada su nas majke i očevi zaklanjali i štitili od viđenih bunara u koje možemo pasti. Nisu nas štitili od rada jer smo svi bili uposleni za opće dobro i napredak obitelji. Danas mnogi ne rade jer ih se štiti da im bude bolje pa surfaju po bespućima ljudskih gluposti. Toliko je napredovala tehnika, tehnologija, razna pomagala, a čovjek u svojoj čovječnosti kao da je zahrđao. Pojedinačno se pitamo s glazbenikom: “Gdje je nestao čovjek?“Nisam sretan/na kada me potkradaju. Nisam sretan/na kada me lažu. Nisam sretan/na kada me omalovažavaju, podcjenjuju… Nisam sretan/na kada kradem. Nisam sretan/na kada lažem. Nisam sretan/na kada omalovažavam, podcjenjujem…

Tehnika, tehnologija, pomagala, mediji su dobri ako ih koristi dobar čovjek. Ne čine čovjeku poteškoće i loše situacije predmeti, stvari ni Zlo, nego čovjek sam sebi i drugim ljudima. Ja sam problem ako u obitelji, na poslu, u zajednici nešto nije u redu. Možemo li čuti takvu izjavu ili su one tipa: “Ti si, on, ona ili oni su krivi za ovo ili ono.“ Odgovoran čovjek je pošten prema sebi i drugima i zna da bez žrtve nema ni života u punini.

Sveci su bili ljudi koji su se žrtvovali, izgarali u borbi za svoje kreposti, zalagali se za nemoćne, bolesne, otuđene, činili su dobro baš kao i Isus Krist koji je prošao zemljom čineći samo dobro. Nije se zalagao za brži internet, veću kuću, bolju plaću. Zalagao se za dobro u čovjeku, branio ga i stavljao u središte. A da je to moguće čitamo u Svetom pismu u mnogim primjerima od djece do satnika, od grešnika do učenika…

Isus i dan-danas vjeruje u nas. Vjeruje u dobro u ljudima. Zato palim/o svijeću. Upaljena je svijeća znak Krista koji izgara za druge i pri tome daje svjetlost. On je svjetlost svijeta. On je onaj koji razgoni tamu. Njega vidim/o kada promatramo plahi plamičak koji treperi. On je nada koja miriše kao vosak. Isus nam pomaže da budemo bolji ljudi. On nam otvara oči da vidimo svoje slabosti i grijehe. Ne ostavlja nas u njima, nego nas izbavlja i grije plamom svoje ljubavi. Upali svijeću! Za žive. I pokojne. Za duše u čistilištu.Upali svijeću dan je Svih svetih, upali svijeću Dušni je dan!

OBITELJ NEDIĆ                                                                                                                              

 

U povodu Dana kruha -  KRUH

Kruh je riječ s malo slova, ali puno okusa, mirisa i snage. U kruhu je sadržana povijest ljudskoga roda. Kruh je čarolija koja živi stoljećima. Uvijek i iznova se svakodnevno pravi i obnavlja. A svi znaju što je kruh. I ratari i pekari. Trgovci. I đaci i učitelji.  I gladni i siti. A sve počinje od male sjemenke žita.

Jedna sjemenka ima moć klijanja, rasta. Ali sama ne može dati brašno. Nije dostatna. Treba joj mnoštvo istih ili sličnih kao što je i ona sama. To zna i sijač. Sabire sjeme, baca u zemlju i vjeruje kako će imati dobre uvjete: sunce, vlagu, vodu. Čovjek nema moć osigurati sunčevu svjetlost. Ali ga može čuvati i štititi od raznih štetnih utjecaja. Bdjeti i čekati vrijeme ploda.

Onda nastupa žetva. Ubire se klasje žitarica. Tako sjemenka završi jedan vid života. Žito se melje, lomi, krti. Dobijemo novi oblik postojanja-bjelinu zvanu brašno. Tada nastupaju znalci: pekari i domaćice. Rade čaroliju od brašna, soli, kvasca i vode. Mijese kruh-taj veličanstveni oblik ljudske hrane. Bez njega ne možemo zamisliti život.

Kruh je najbolji čovjekov prijatelj. On je temelj rasta i razvoja. Kruh je povod oko kojega se okuplja obitelj. Tu se blaguje i dijeli zajedništvo obiteljskoga stola. Uz kruh je život lakši i napredniji. Ali nemaju svi mogućnosti zaraditi svoj kruh. Odlaze u druge zemlje gdje su sređeniji uvjeti rada. Ali taj kruh je sa sedam kora. Nije ga lako jesti. Mnogima zastaje u grlu od sjete za rodnim krajem. Novac može kupiti slatke zalogaje, ali ne i najslađi zalogaj. Kruh zadovoljnog srca.

Kruh je važna biblijska tema. U crkvi je kruh svet i predstavlja vječni život. On pokazuje prisutnost Boga među ljudima.  U pretvorbi za vrijeme euharistije, kruh se posvećuje i postaje Tijelo Kristovo. Isus nas poziva da budemo i baštinici, ne samo zemaljskog nego i nebeskog kruha. Zahvali se svaki dan na toj snazi. Hvala ti kruše života!

PRINOS DAROVA ZA MISU ZAHVALNICU

KRUH. Kruh je naša hrana. Prinosimo ti Gospodine žitarice od kojih se pravi brašno. Pri tome mislimo i na sav trud koji je uložen da bi mi dobili gotov proizvod. Hrana je to koja pomaže rastu i razvoju našega tijela. Još važnija je hrana za dušu, a to je Tijelo Kristovo.

VINO. Vino je blagodat naših trsova. U njemu su satkani svi sokovi i slatkoća koja se u grozdovima skupljala tijekom cijele godine. Pri tome ne smijemo zaboraviti sve vremenske i druge prilike koje su pratile nastajanje vina. Isus ga je s razlogom izabrao da bude simbol prolivene Krvi.

CVIJEĆE. Cvijeće je ukras svijeta. Različitih je boja, oblika, veličina i mirisa. Zahtijeva našu ljubav i pažnju. Ako ga mi i zaboravimo, ono i dalje ne gubi svoju svrhu, a to je rasti za svoga Stvoritelja! Ljudi smo koji zaboravljaju dobro i lijepo. S cvijećem možemo učiniti mnoga čudesna djela!

VOĆE. Voće je kao šala. Bez njega možemo, ali je život zdraviji ako ga jedemo. Zanimljivo je što raste- ni na nebu ni na zemlji, nego na granama. Da bi ga ubrali, uvijek moramo učiniti napor. Nije nam teško, jer nam voće priušti razne okuse, od gorkog, preko kiselog do slatkog.

POVRĆE. Povrće iz zemlje crpi sve najbolje i pretače u svoje plodove. Tko ga jede, osjeća lakoću i polet. Sve više povrća jedemo iz plastenika. Računamo s tim, da ga imamo cijele godine. Tako zaboravljamo na male radosti i iščekivanja, kako povrća, tako i ljudi i važnih događaja.

ZEMLJA.Zemlja je nalik nebu. Darovana je ljudima da bi im bila na pomoć. Zemlja nije samo ono iz čega raste voće, povrće, žitarice i stabla. Zemlja je više od toga. Ona je kao majka koja uvijek čeka. Ona je kao dom na kojega uvijek možemo računati. Ona je zemaljska domovina i put u raj.

 

MOLITVA VJERNIKA ZA MISU ZAHVLANICU

Gospodine, udijeli nam razboritost da možemo razlučivati što je potrebnije: duhovno ili materijalno i daj nam milost uskladiti i jedno i drugo kako ovaj život ne bi protratili pa izgubili i vječni život, molimo Te…!

Gospodine, udijeli nam svoga Duha koji će nam razotkriti sve naše grijehe i propuste i, kao što vino prostruji tijelom, tako neka i pokajanje obuzme naše srce da čisti stanemo pred Boga i ljude, molimo Te…!

Gospodine, udijeli nam ljepotu koja dolazi od Tebe i pokaži nam u bratu čovjeku ono što je lijepo i vrijedno, a da ne gledamo u ljudima ono što je loše i što nama ne odgovara. Samo ti to možeš, molimo Te…!

Gospodine, udijeli nam mudrost po kojoj ćemo paziti na svoje misli, riječi i djela, jer ne rastemo na granama, nego na zemlji s ljudima koje trebamo više voljeti i cijeniti, molimo Te…!

Gospodine, učini u nama zahvat i preokret da crpimo snagu od Tebe i u zajedništvu s drugima, pokažemo da nam je stalo do života  i zemlje na kojoj živimo, molimo Te…!

Gospodine, udijeli nam svoga Duha koji će nam pokazati pravu domovinu na nebu, a da ovdje na zemlji kroz koju moramo i proći, činimo samo dobro, molimo Te…!   

OBITELJ NEDIĆ

 

Najave

Aktualnosti

Izdvojeno

  • Iz Vidovica

    02.11.2020

    Iz Vidovica

    Svi Sveti i Dušni dan u Vidovicama

Katehetski ured
Vrhbosanske nadbiskupije
 

+387 33 238 837

kuvn@kuvn.org

Josipa Stadlera 5, 71000 Sarajevo, BiH