15.04.2019.

Iz kuhinje i pera jednog vjeroučitelja

Iz kuhinje i pera jednog vjeroučitelja

Vazmeno bdijenje

 

 

 

Proljeće je opet sve probudilo. I biljke i životinje, prirodu svu. Ljudi pojačano rade na poljima, u vrtovima. Parkovi se debljaju snagom zelene boje. Planine dišu novim plućima. Vode u rijekama i potocima postaju veselije.

Čovjek u tome ozračju ima i poseban privilegij. Pozvan je na rajsku svečanost. I ja se osjećam počašćeno jer poziv osjećam u srcu i krećem na najljepšu misu u godini –MISU VAZMENOGA BDIJENJA. Nebo je ljudima na Zemlji pripremilo susret s Bogom, s uskrslim Isusom Kristom.

U ovoj je noći pobijeđeno Zlo. Smrt je ovim danom postala nemoćna i nema zadnju riječ. Gospodin Isus Krist, Bog pravedni, je platio cijenu otkupljenja. Podnio je muku i umro za nas. Otkupio nas je svojim životom od ljage grijeha i smrti i dao nam priliku života vječnoga. S tom sviješću uvijek iznova hrlim u crkvu. Svejedno mi je gdje stojim, s kim dolazim, tko predvodi slavlje, važno mi je da sam tu. Baš tu je susret s Gospodinom najizravniji-oči u oči gdje se i duša s dušom spaja.  Osjećaji mogu biti i ovakvi i onakvi, ali od prvoga obreda Službe svjetla-paljenja ognja ispred crkve, preko Hvalospjeva uskrsnoj svijeći, službe Riječi, Slave Bogu kada zazvone sva zvona i čujemo poklik „Aleluja“, Krsne službe, blagoslova vode i slijeda  euharistije, sudjelujem u Božjoj povijesti spasenja za sve ljude. To može samo Bog i Majka Crkva s Majkom Marijom koju predodredi za Sebe i nas. Duša mi je počašćena najljepšim slavljem i neizmjerno sam sretna što sam živa. Slavim Boga svojim srcem, životom svojim i zahvaljujem Mu na darovima koje nam neprestano otvara. Slava ti USKRSLI ISUSE KRISTE! Aleluja!  Aleluja!

Uskrs treba slaviti

Proljeće je! Svi osjećamo polet i želju učiniti nešto novo, posaditi nešto lijepo kako bi niklo i raslo. Želimo sudjelovati u tome stvaranju koje nam potom uzvraća osjećajem korisnosti. Divimo se snazi prirode koja tjera na novi život.

Uskrs tako dolazi u pravi čas! Želi svjedočiti o toj snazi, o tome životu u punini preko osobe Isusa Krista. To nije neki trendovski lik koji se pojavljuje na društvenim mrežama, u medijima, nije osoba koja pokupi maslo i ode. On je Bog i čovjek koji Život temelji u povijesti: rođenjem, poslušnosti Svevišnjem, patnji i smrti, i u konačnici, uskrsnuću i uzašašću na Nebo. Zato traje i živi u vjekove! Taj me život privlači i daje mi nadu da mogu drugačije. Na mržnju uzvratiti ljubavlju, na nepravdu gledati s vjerom da će i pravda zasjati, na tugu i bol uzvratiti utjehom, na mrak uzvratiti otvorenim srcem u koje će Isus Krist uperiti svoje uskrsno svjetlo i pokazati pravi put.

A pravi put uopće nije lako naći bilo da idemo cestom, uskom stazicom, rijekom…Borba s uzvodnim strujama uzima čovjeku svu njegovu snagu i prikupljene sposobnosti. Kako bih se održao na životu, moram tražiti pomoć. Ljudi su prezaposleni da bi mi pomogli dok jure cestama ovoga života, ostavljajući za sobom prašinu koja mi progovara kako sam i sam/a prah i tako me upućuju na moje blago.

Moje blago je ISUS KRIST. Totalno drugačiji od drugih. Mnogo smo učili, čuli i slušali o Njemu posvuda, ali putovati s Njim stranputicama ovoga života, prava je pustolovina. Čini mi se kako sam u toj pustolovini često sam, posljednji u utrci, u kojoj se, i ne želim utrkivati s prolaznostima ovoga svijeta.

U mom okruženju često kažu: „Pusti. Ne talasaj. Nije vrijedno tvoga truda, živaca.“ Nekada bih, kada mi se učini da je borba uzaludna, i odustao, ali ne mogu. Gospodin me ohrabruje.

Zato prakticiram utrku koja se sastoji u traženju blizine Svevišnjega. Bog daruje trajne vrijednosti, a njih nema na poljima ovoga svijeta. Daruje ih Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti koji imaju svoje zakonitosti. A prva i jedina na kojoj padam(o) je ljubav. Da volimo svoga Gospodina, za Uskrs ne bi slavili zeke, lizalice, čokoladna jaja, šunke, slanine i ostale delicije, nego bi pregršt uskrsne snage dijelili s ljudima koje sretnemo. Dovoljna je iskra da zapali srce.

Može li se na mome licu iščitati da je Isus uskrsnuo? Blagujem li Tijelo Kristovo u crkvi pa pri izlasku hranim svoj ego i isturim laktove kako bih sebi napravio mjesta? Ima li za mojim stolom mjesta za Isusa, za putnika prolaznika, za odbačena? Je li Kristova žrtva na Kalvariji za mene uzaludna? U čemu se sastoji slavlje našega Uskrsa?

Uskrs treba slaviti životom.

Neka iskra Uskrsloga svaki dan živi u našemu srcu da plamenom ljubavi svjedočimo za Isusa Krista. Aleluja!

OBITELJ NEDIĆ

 

Najave

Aktualnosti

Izdvojeno

Katehetski ured
Vrhbosanske nadbiskupije
 

+387 33 238 837

kuvn@kuvn.org

Josipa Stadlera 5, 71000 Sarajevo, BiH